Još jedan tradicionalni recept za kolač koji se kažu redovno služi u turskoj, bugarskoj, makedonskoj, bosanskoj kuhinji… moram primetiti veoma često i rado se služi i kod nas… Tulumbe su jedna od osnovnih poslastica koja se uvek može naći u vitrini malih poslastičara. Nažalost velike i moderne ,,slatke kuće,, kako ih danas popularno zovu sve manje ih imaju u ponudi, tu su u prvom planu uglavnom moderni kolači, puni kremova, raznih boja, želatina, slatke pavlake poput: cheesecake, maffins, cupcakes, macarons, lava kolača, voćnih kupova, pralina i još mnogo divnih i ukusnih poslastica… Lepo je videti ih u vitrini onako sjajne kako se ponosno šepure u svim duginim bojama, to su zaista prava mala remek dela. Ukus je fantastičan, tu svako može izabrati poslasticu po svom ukusu i svojoj želji… ali nostalgija je nostalgija… mene i dalje za poslastičarnicu vežu uspomene i nezaobilazne tulumbe…. Sećam se da nas je deka redovno vodio na sladoled, tulumbe, šampitu i limunadu u maloj poslastičarnici koja je i danas otvorena u našem gradu na sreću i radost mnogih koji se tamo uvek rado vraćaju. Mali uski lokal sa metalnim vratima, sa čijeg ulaza miriše na slatkoću, na sećanje i hladnu limunadu… Tu su i danas, vredno rade i pune svoju vitrinu najdivnijim poslasticama koje mnoge od nas vraćaju u detinjstvo u vreme koje je prošlo, ali u sebi ima posebnu draž. Vrata naše male poslastičarnice su i danas širom otvorena za sve posetioce i ljubitelje pravih poslastica, ,,Složna braća,, i dalje vredno rade, doduše ne više u istom sastavu, ali je sve u krugu porodice, sada je tu mlada ekipa koja se trudi da očuva kvalitet i znanje koje su dobili u okviru porodice od svojih očeva i dedova…

Svaka šetnja kroz grad, gde redovno prolazim kraj stare poslastičare u meni probudi emocije… sećanje na bezbrižne dane odrastanja, kada smo sa dekom odlazile na kolače, obučene u lepe haljinice, bele lakovane cipelice sa mašnicama i kikicama u kosi… Voleo je deka da nam ispuni svaku želju, uvek je bio blag i mio sa nama, dok je nana bila ta koja je tražila red, rad i disciplinu, a za uzvrat delila ljubav koja je nemerljiva, ogromna, posebna… Deka je bio visok, stasit čovek, sa kačketom na glavi, čovek koji nigde nije išao peške i nas je uvek vozio na velikom biciklu. Starija sestra je imala svoje mesto na ramu, a ja na zadnjem nosaču gde je uvek ćutalo lepo mekano jastuče, specijalno tu postavljeno samo za mene… Uz puno ljubavi i pažnje koja nam je nesebično data brzo smo odrasle… Kasnije su dve mlađe sestre dobile takođe svoja mesta na velikom biciklu koje su istom merom volele te šetnje sa dekom… eno je ćuti u šupi i dalje stara dekina ,,Partizanka,, kada bi pričati znala svašta bi od nje mogli čuti… Kako vreme leti, prošlo je već trideset pet godina od kada je deka prerano otišao od nas, ali sećanje ne bledi, tu je uvek sa nama… čuva se u srcu, kao iskra u oku koja nikada neće otuda pobeći…

Evo i recepta koji se često priprema u našem domu.
Potrebno je:
600 ml vode,
150 ml ulja,
prstohvat soli,
375 g mekog belog brašna tip 400,
7 jaja srednje veličine,
1 l ulja.
Sirup:
1300 g šećera,
800 ml vode,
2 vanilin šećera,
1 limun,
špric za tulumbe.Od ove količine mogu se dobiti dva velika pleha sočnih tulumbi.

Priprema:
Prvo ukuvati sirup uz dodatak vanilin šećera, na kraju dodati kriške limuna, sirup ostaviti da se ohladi pre upotrebe.
U drugu posudu za kuvanje naliti 600 ml hladne vode, dodati 150 ml ulja i prstohvat soli. Kad masa proključa skloniti posudu sa ringle i postepeno mešajući žicom dodati 375 g brašna. Dobro promešati celu masu, da ne ostanu grudvice i da se dobije glatko, mekano testo. Testo ostaviti da se ohladi. U ohlađeno testo dodavati jedno po jedno jaje i sjediniti varjačom ili mikserom da se dobije lepo, glatko testo. U dubljoj posudi naliti ulje za prženje. Špric napuniti testom i spustati testo uz pomoć šprica u hladno ili tek mlako ulje. Uvek ostaviti dovoljno mesta u posudi za prženje da se tulumbe ne dodiruju, u toku prženja narastu i treba im dovoljno prostora da se okreću. Tulumbe uvek pržiti na srednje jakoj vatri, to je nešto što zahteva malo više vremena… Pržite ih sa jedne i sa druge strane uz povremeno okretanje sve dok ne dobiju lepu boju. Pržene tulumbe vaditi rešetkastom kašikom i ređati ih u posudu sa sirupom. Za to vreme sa ringle skloniti ulje da dobije vremena da se malo ohladi za sledeću turu tulumbi. (postoji rešenje u koliko ste u stisku sa vremenom, uvek možete uzeti dve posude za prženje, dok se jedna posuda hladi u drugoj se prži nova tura. Ali to sa sobom nosi i upotrebu 2 l ulja, koje nakon prženja svakako treba baciti, što ja svakako ne savetujem). Izaberite dan kada imate dovoljno vremena za ovaj poduhvat jer ovakva priprema kolača zaista to zahteva.
Tulumbe preliti ostatkom sirupa i ostaviti ih da dobro upiju. Biće to prava poslastica za sve ljubitelje sočnih i zaista slatkih kolača. Svakako ih ne pripremajte kada očekujete goste koji nisu ljubitelji baš slatkih poslastica ili znate da su na dijeti.

U koliko imate neki predlog i stare recepte koje ste možda pronašli u starom rokovniku podelite recept i sa mnom. Biće mi drago da pripremim nešto dobro i provereno iz vaše kuhinje i kuhinje vaših mama i baka.