Da se vratim malo u vreme kad smo bili deca, u vreme naših baka i podsetim se jednog starinskog recepta…
Sećate li se male metalne mašine koja je nekad davno služila za mlevenje mesa, verujem da je i danas mnogi imaju u svojoj kuhinji. A možda ipak zaboravljena ,,ćuti,, negde u starom bakinom kredencu, negde na dnu police u svom plaštu od prašine, pokrivena i zaboravljena da tamo nastavi svoj san. San, da će možda jednoga dana, neke nežne ruke je ponovo dotaći i vratiti joj pređašnji sjaj, sa ljubavlju i poštovanjem je opet uneti u topli deo kuhinje da zablista u svoj svojoj lepoti… I neka je stara i neka se na njoj godine vide i neka škripi… Samo jedan dodir na hladnom metalu biće dovoljan da se oseti potrebnom, da povrati snagu i radi baš kao nekad. Neumorno, bez da se žali i nije bitno ako nema struje… Može ona sama, uz pomoć samo jedne tople ruke koja je nežno pokreće…
Baš te zaboravljene mašine koje su danas zamenjene raznim seckalicama, mutilicama i ostalim modernim električnim aparatima su bile obavezni inventar svake kuhinje i svakog domaćinstva. Ta mala metalna mašina, sa drvenom ručicom pričvršćena za dasku kuhinjskog stola sa posebnim umetkom stvarala je najdivnije domaće aromatične keksiće. Jeste li ih već zaboravili? Ja nisam…. A i mašima je tu, ona stara bakina i dalje zauzima počasno mesto u mojoj kuhinji, ravnopravno stoji kraj multipraktika i nutri buleta, ponosna i prkosna, može ona i bez struje da radi, a verujte mi radi isto kao nekad…